Iskustva igrača sa arbitražom su slična: nekoliko nedelja sitnih, stalnih dobitaka, a posle toga ograničenje naloga zbog arbitraže, prvo na male uloge, a zatim na svega nekoliko dinara po tiketu. Kladionice prepoznaju obrazac po tome što igrač uzima samo kvote koje odstupaju od tržišta, uplaćuje neobične iznose i ne igra ništa drugo. Kada se nalozi ograniče, zarada staje, a deo novca ostaje zarobljen na više naloga. Dešava se i da se kvota pomeri između dve uplate, pa od arbitraže ostane obična opklada.
Arbitražno klađenje nije zabranjeno, jer nijedan srpski propis igraču ne brani ulaganje kod više licenciranih priređivača. Ali pravila kladionica, zapisana u opštim uslovima, daju im pravo da ograniče uloge, ponište opklade uložene po očigledno pogrešnoj kvoti ili zatvore nalog. Poništenje najčešće pogađa baš opkladu na pogrešnu kvotu, a iz takve greške arbitraža često i nastaje. Igraču tada ostaje jedna strana opklade i rizik od kog je bežao.